Novogodišnje odluke piši s osmijehom, a ne s grčem na licu

U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria blogerka Ingrid Divković je napisala tekst Novogodišnje odluke piši s osmijehom, a ne s grčem na licu. “Ne zanimaju me novogodišnje odluke. Privikavanja i odvikavanja od koječega. Zanimaju me odluke koje nastaju otkucajnima mog još uvijek naivnoga srca, i tvrdoglave glave koja teži stvoriti i ostvariti sve ono što zamisliti može. Žudim ostvarenim željama koje ne ugrožavaju nikoga. A raduju mnoge.”

U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria blogerka Ingrid Divković je napisala tekst:

Novogodišnje odluke piši s osmijehom, a ne s grčem na licu

“Ne zanimaju me novogodišnje odluke. Privikavanja i odvikavanja od koječega. Zanimaju me odluke koje nastaju otkucajnima mog još uvijek naivnoga srca, i tvrdoglave glave koja teži stvoriti i ostvariti sve ono što zamisliti može. Žudim ostvarenim željama koje ne ugrožavaju nikoga. A raduju mnoge.”

Ovo su riječi koje sam ispisala na prvoj stranici svog rokovnika onog trenutka kada sam shvatila da će me nakon povratka s prekrasnog putovanja koje sam si dugo željela te napokon i priuštila za Božić i Novu Godinu, dočekati šokantni skok iz trideset i prvog u prvi, šokantni skok iz euforije i buke u tišinu i u neko tiho, skromno, postblagdansko ozračje koje većini ljudi, pa time i meni, prečesto znači nužno odvikavanje od stvari u kojima smo pretjerano uživali, te nužno privikavanje na stvari koje smo vješto izbjegavali.

Od tog je trenutka prošlo već više od dvadeset dana. Više mi se ni ne vrijedi čuditi kako vrijeme leti. Više se čudim tome kako se mi ljudi ponašamo nakon tih blagdanskih dana, odnosno koje to odluke donosimo za sebe svjesni da one i ne traju duže od jednog mjeseca, no ipak donosimo ih, svjesno i nerijetko s grčem na licu. I što je to što najviše želimo? U čemu smo da tako kažem svi isti? Ili barem većina nas? Slušam ljude, razmišljam što od navedenog i sama želim staviti na svoju želim listu.

ŽELIM lista:

• Želim se zdravije hraniti i redovito vježbati
• Želim smršavjeti ili pak udebljati se (ima i takvih) ukratko dovesti se u formu
• Želim više vremena provoditi sa svojom obitelji i prijateljima
• Želim više putovati i napokon posjetiti zemlje o kojima već dugo sanjam
• Želim promijeniti posao, pokrenuti svoj vlastiti
• Želim naučiti još jedan strani jezik
• Želim zarađivati više te početi štedjeti
• Želim studirati negdje vani i s drugačijim pristupom obrazovanju
• Želim se zaljubiti, odljubiti, udati, razvesti …

I tako se popis lagano ispunjava.

Najednom me hvata nervoza i postajem teška. Raspoloženje mi se mijenja u trenu. Zar je moguće da me jedan običan popis toliko uznemirio? Jest moguće je. Pogledom na njega shvaćam koliko toga želimo promijeniti. I koliko nam toga nedostaje. Ali samo prividno. Jer osjećam, zasigurno postoji neka bolja lista želja koja samo čeka da je ispišemo. Mora postojati. Ustajem, odlazim u šetnju s Maxom, raščišćavam misli i potom ponovno sjedam za stol. Pišem.

Ovo je samo deo teksta. Ceo tekst možete pročitati na ingriddivkovic.com/2017/01/novogodisnje-odluke-pisi-s-osmijehom-a-ne-s-grcem-na-licu