Sve na svijetu može pričati, samo treba znati slušati ili - razgovor sa rijekom Bosnom
Beograd, 24. Januar 2014. PR Objave: Obaveštenje -
U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria blogerka Hana Kazazović je napisala veoma zanimljiv tekst: Sve na svijetu može pričati, samo treba znati slušati ili - razgovor sa rijekom Bosnom Hodam omiljenim šetalištem pored rijeke Bosne. Priroda je očito izgubila kalendar, pa je poslala toplo vrijeme i sama sebe totalno pobrkala. Zagledah se u divlje patke i galebove kako se kupaju kad odjednom začuh: 'Šta je, što gledaš tako zbunjeno?'
U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria blogerka Hana Kazazović je napisala veoma zanimljiv tekst:
Sve na svijetu može pričati, samo treba znati slušati ili - razgovor sa rijekom Bosnom
Hodam omiljenim šetalištem pored rijeke Bosne. Priroda je očito izgubila kalendar, pa je poslala toplo vrijeme i sama sebe totalno pobrkala. Zagledah se u divlje patke i galebove kako se kupaju kad odjednom začuh:
'Šta je, što gledaš tako zbunjeno?'
Okrenem se oko sebe – nigdje nikog. Ko mi govori, odakle taj glas uopšte?
'Ok, izvini što te prekidam u razmišljanju, ali jednostavno osjetih potrebu da popričam sa nekim. A ti mi se činiš skroz ok', začuh opet.
Već počinjem misliti o tome šta sam jutros jela i šta je moglo prouzrokovati haluncinacije, kad ona reče:
'Izvini, nisam se ni predstavila, a vidim da sam te zbunila. Činjenica, ko može i pretpostaviti da jedna rijeka može pričati? Ja sam rijeka Bosna. Da, ja ti govorim, rekoh da mi je dosadno i da osjetih potrebu da popričam sa nekim a ti mi se činiš ok.'
Ok, rijeka koja govori. Da je pas ili ptica pa hajd', kontam u sebi, ali rijeka? Definitivno moram provjeriti rok trajanja onom puteru od jutros, on mi je sumnjiv.
'Ne boj se, sve je u redu sa tobom. Mada me sad malo vrijeđaš ako misliš da je moguće da psi pričaju sa ljudima a rijeke ne. Što su to oni u prednosti nad nama? I daj progovori nešto, rekoh da sam htjela popričati sa nekim, a ne držati monolog. To mogu uvijek.'
'Ok', rekoh, 'evo pričaću. Ali mi reci što baš progovori meni, što ti se ja činim ok? I otkud to da rijeke mogu pričati uopšte, prvi put to čujem?'
'Pa viđam te ovdje često. Uvijek me gledaš nekako prijateljski, da ne kažem sa ljubavlju, mogla bi svašta pomisliti. I vidim da te nervira kad vidiš ovo smeće po meni, pa kontam da nekako slično razmišljamo, da bi me mogla razumjeti. A sve na planeti može pričati, kako to do sada nisi vidjela, samo treba znati slušati.'
'Pa logično da me nervira to smeće. Ne vidiš se nekad od njega, a i nije mu tu mjesto. Osim što je ružno znam da mu treba par stotina godina da se raspadne, bar ovim kesama i flašama treba.'
'Pa jeste, treba. Ni meni nije jasno što vi ljudi imate običaj da sve što vam ne treba frknete u mene, kao da ja imam vremena i snage da se bavim time. Eto vidi taj dušek tu što stoji uz obalu – tu je već par mjeseci. Nemam dovoljno vode a samim tim ni snage da ga nosim sa sobom dalje, a ne znam ni kud bih sa njim. Šta će ribama dušek? Vidjela sam kad su ga neki ljudi bacili iza Kaknja i uspjela sam ga dovući ovdje, nadajući se da će ovdje uz šetalište nekom prije zasmetati pa će ga izvaditi. Ali eto, i ovdje stoji mjesecima, kao da nema ljudi.'
Ovde se može pročitati ceo tekst www.bosanka.net/sve-na-svijetu-moze-pricati-samo-treba-znati-slusati-ili-razgovor-sa-rijekom-bosnom/