#činidobro - Što ćete reći Djedu Mrazu kad vas upita jeste li protekle godine bili dobri?
Beograd, 25. Decembar 2013. PR Objave: Obaveštenje -
U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria koja je u decembru objedinjena sa #činidobro tagom, blogerka Tadeja Bjažević je pisala o ljudskosti danas u tekstu Što ćete reći Djedu Mrazu kad vas upita jeste li protekle godine bili dobri?
U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria koja je u decembru objedinjena sa #činidobro tagom, blogerka Tadeja Bjažević je pisala o ljudskosti danas u tekstu
Što ćete reći Djedu Mrazu kad vas upita jeste li protekle godine bili dobri?
Nedavno me frizerka, u trenutku kad smo se zatekle same u salonu, upitala “Jeste li vidjeli da imam dvoje naučnika? I dečka?”
“Jesam, jesam” odgovorih, “Jeste li zadovoljni?”
“O da, jako. Čak mi je bolji od djevojke, snalažljivi i zainteresiraniji, ali …..”, zastane ona, tražeći riječ, “Malo je…….”
“Feminiziran?” pokušavam pomoći. “No, pa to nije problem. Najpoznatiji i najuspješniji svjetski frizeri su upravo takvi.”
“Ma da, ali …… znate”, nastavila je, “neke su mi mušterije zaprijetile da nikad više neće kročiti u moj salon ako ih on dotakne, a ja si ne mogu priuštiti da ih izgubim.”
Kako sam tih dana već bila prilično iznurena tom temom, a bilo mi je jasno da je i njoj sve jasno, ali je stavljena pred zid, nisam držala moralno političke govore i kratko sam zaključila kako mene zbog toga sasvim sigurno neće izgubiti.
A onda mi je rekla da će joj i šogor ostati bez posla i da …….Osim plivanja, više gacanja kroz pličine naših vlastitih življenja, dnevno nas presreću prosjaci svih profila, potrebni svega, zvone na vrata, lupaju o prozor automobila. Između TV emisija i reklama provlače se pozivi za ad hoc pružanje pomoći. Nazovite ovaj ili onaj broj i pomozite.
Izmjenjuju se s novinskim člancima u kojima se izražava sumnja u način na koji su tako prikupljeni novci utrošeni.Ima dana, prečesto ima dana kad očajnički želim čuti i doživjeti nešto dobro, nešto lijepo. Ne mora se nužno dogoditi meni niti ikom mome, samo da je dobro, da je dobra i lijepa vijest.
I nisam od onih koje zahvaća euforija prosinca, mjeseca činjenja dobrog. Jer to dobro činimo, i dobri smo ili bismo trebali biti, a nismo, bez obzira na doba godine.
Što je jedan prosinac u moru mjeseci i godina kroz koje prolazimo namrgođeni, jadni i zlovoljni.
Jer s godinama ti su pozivi na SOS momente dobrote, postali naš način življenja i djelovanja.
Umjesto da je opće dobro osnova našeg življenja, a da se pozivi za dodatni angažman dobrog u svima nama, upućuju samo i jedino u slučajevima iznenadnih, neočekivanih tragedija i nesreća velikih razmjera, mi vrlo često nečije osnovno dobro, osiguravamo i omogućavamo tek izvanrednim akcijama.Bila sam na koncertu pred neki dan. Koncertu koji, želim to vjerovati, osim ljudi istih glazbenih afiniteta, okupi i ljude istog mentalnog i emotivnog sklopa. Koji uvijek u sebi sadrži nevjerojatnu količinu želje i nade u dobro, koji poručuje #činidobro.
I između tisuća i tisuća stihova kojima taj pjesnik upravo nepodnošljivom lakoćom vladanja jezikom i rimom opisuje svaku moguću ljudsku emociju i situaciju, nekako mi danima zvoni u glavi jedan njegov stih, “Jesu li to stvarno bili bolji dani ili smo bolji bili mi?”
Ovde se može pročitati ceo tekst http://doubletkitchen.blogspot.com/2013/12/price-petkom-sto-cete-reci-djedu-mrazu.html